TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Valpovo

ilustracija
VALPOVO, dvorac Normann-Prandau
ilustracija1ilustracija2

Valpovo (njem. Walpach), grad u Podravini, 25 km sjeverozapadno od Osijeka; 7396 st. (2011). Leži na obali rijeke Karašice, u blizini rijeke Drave (udaljen 6 km), na 91 m apsolutne visine. Gotovo je srastao sa sjevernije položenim Belišćem (udaljen 6 km). Kompleks dvorca Normann-Prandau sastoji se od srednjovjekovne kule s dijelom bedema nekadašnje tvrđave, bočnih baroknih krila, dvorske kapele (kasnogotički temelji i zidovi), unutrašnjega dvorišta i kasnobarokno-klasicističke palače, okruženih obrambenim opkopima i perivojem. Prandauovo kazalište (1809) najstarija je kazališna zgrada u kontinentalnoj Hrvatskoj. Župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije jednobrodna je građevina (oko 1722) sa zvonikom uz glavno pročelje; u njoj je kasnobarokno-klasicistički namještaj, vrijedne orgulje iz 1805. i nadgrobni spomenik iz 1816. Uz crkvu je kip sv. Ivana Nepomuka. Kapela sv. Roka (XVIII. st.). Drvna i prehrambena industrija; preradba polimernih materijala. U blizini ležišta nafte i prirodnoga plina. U okolici voćarstvo (jagoda, jabuka). Rodno mjesto književnika M. P. Katančića. – Područje grada bilo je naseljeno u neolitiku; u II. st. nalazilo se u blizini Valpova rimsko naselje Iovallia. U srednjovjekovnim izvorima spominje se kao Wolko, Voyha, Wolpo i Walpo, a prvi put 1332. u popisu crkvene desetine Pečuške biskupije. Prvi poznati vlastelini Valpova bila je obitelj de Solyagh, čijim je izumiranjem (1397) Valpovo došlo u posjed bana I. Morovića, koji je početkom XV. st. započeo gradnju utvrde. God. 1481. Matija Korvin darovao je Valpovo braći Matiji i Petru Gerebu, a nakon Petrove smrti novi je vlasnik 1506. postao palatin M. Perényi. Osmanskim osvojenjem 1543. Valpovo je postalo sjedište nahije, a oslobođenjem od osmanske vlasti (1687), bilo je stavljeno pod upravu Dvorske komore. Karlo VI. (III.) darovao je 1721. valpovačko vlastelinstvo dvorskom i komorskom savjetniku barunu Petru II. Antonu Hilleprandu von Prandauu, a 1831. to je vlastelinstvo bilo podijeljeno na dva dijela, valpovačko i miholjačko. Kada je 1885. umro Gustav Hilleprand von Prandau, posjed je naslijedila njegova kći Marijana, odnosno njezini sinovi Rudolf i Gustav Normann-Ehrenfels. God. 1908. Valpovo je bilo željeznicom povezano s Osijekom. Za II. svjetskoga rata u sastavu je NDH, sjedište kotara u Velikoj župi Baranja. Potkraj 1944. dio stanovnika njemačke narodnosti napustio je Valpovo i valpovačku okolicu, a 1945. ondje je bio osnovan logor u kojem su umrli mnogi pripadnici njemačke narodnosti. Valpovo i valpovačko područje izdvojeno je 1971. iz sastava Pečuške biskupije i pripojeno Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Za Domovinskoga rata Valpovo su granatirale srpske snage iz Baranje (posebice 1991), pri čem je teško stradalo.

Citiranje:
Valpovo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63786>.