struka(e):

Vestfalija (njem. Westfalen [vεstfa:'lən]), njemačka povijesna zemlja u zapadnom dijelu središnje Njemačke. Isprva postojbina saskoga plemena Vestfalaca nastanjenih uz gornji i sr. tok rijeke Weser te uz Ruhr s Lennom. Prvi se put spominje 775. Franački vladar Karlo I. Veliki priključio ju je 772. svojemu kraljevstvu, a potpuno pacificirao tek 804. Godine 843. ušla je u sastav istočnofranačke države, a 962. kao dio Saskoga vojvodstva u sklop Svetoga Rimskoga Carstva Njemačke Narodnosti, u sastavu kojega je ostala sve do njegova raspada početkom XIX. st. U XII. st. zauzimala je krajeve između Rajne i Wesera, a od XIII. do XVIII. st. širila se prema istoku. Rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa utemeljio je 1180. vojvodstvo Vestfaliju (sa sjedištem u Arnsbergu). Kako je to bila domena kölnske nadbiskupije, njezina je povijest bila usko povezana s poviješću Kölna, iako je imala samostalnu upravu i vlastiti statut. Sekularizacijom kölnskoga izbornoga kneževstva 1803. Vestfalija je postala dijelom Kneževstva Hannover, potom dijelom velikoga vojvodstva Hessen-Darmstadt i Pruske, a nakon mira u Tilsitu 1807. dio Napoleonove Kraljevine Vestfalije kojom je, u Kasselu, upravljao Jérôme Bonaparte, a obuhvaćala je niz ranijih njemačkih povijesnih zemalja (Hessen, Pruska itd.) s površinom od 63 700 km² i 2 597 000 st. (s Hannoverom). U Napoleonovo doba u Vestfaliji su po franc. uzoru bile provedene važne reforme: ukinute su staleške razlike, oslobođen je seljak, uveden Code Napoléon i sloboda obrta. Nakon 1815 (Bečkim kongresom) Vestfalija je bila uključena u Prusku s upravnim središtem u Münsteru. Od 1946. sastavni dio savezne zemlje → Nordrhein-Westfalen.

Citiranje:

Vestfalija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vestfalija>.