struka(e):

vezenje, izvorno, ručna izradba slikovnih izričaja na tekst. podlozi, uporabom igle i konca za vezenje, izvođenjem karakterističnih bodova prema crtanomu predlošku ili bez njega. Služi ukrašivanju odjeće, posteljnog i stolnoga rublja, dekoracijskoga tekstila za interijere, a tipično je za tradicijsku odjeću, narodne nošnje i dekoracijski kućanski tekstil u tradicijskom stilu. Najčešće su tekst. podloge na kojima se veze od pamuka (panama, stramin, goblen, platno), rjeđe se veze na sličnim tekst. konstrukcijama od lana i vune, te samo iznimno od svile. Konac za vezenje većinom je pamučni, bijeli ili u bojama široke palete tonova i nijansi, visoke postojanosti boje; znatno manje veze se i vunom i svilom na odgovarajućim podlogama. Tijekom povijesti svečana tradicijska odjeća ukrašivala se i vezenjem sa srebrnim i zlatnim nitima (zlatovez). Određeni slikovni elementi, šare i ornamenti na vezu izrađuju se nekim od karakterističnih bodova kao što su: plosnati bod, bod križića, lančić, premet, bod obamitanja – odn. njihovom kombinacijom, a nerijetko i u kombinaciji s tehnikom kukičanja. U Hrvatskoj postoji bogata baština vezenog tekstila, a slikovna ornamentika, kombinacija boja i način izradbe većinom su tipični za određeni kraj (→ vez, narodni). U strojnom vezu imitira se rukotvorska izradba, koriste se podloge i konac od različitih vrsta vlakana; takvo je vezenje brže i jeftinije, ali manje cijenjeno.

Citiranje:

vezenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vezenje>.