TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Volga

ilustracija
VOLGA, porječje

Volga (Волга [vo'lgə]), rijeka u europskom dijelu Rusije, najdulja u Europi; duga 3531 km (do izgradnje velikih akumulacijskih jezera 3690 km). Izvire na Valdajskoj uzvisini, a utječe u Kaspijsko jezero. Porječje (1 360 000 km²) obuhvaća 1/3 europskog dijela Rusije i pruža se od Valdajske i Srednjoruske uzvisine na zapadu do Urala na istoku. Među mnogobrojnim pritocima najvažniji su: Unža, Vetluga, Kama i Samara s lijeva te Oka, Sura i Svijaga s desna. Volga ima visok vodostaj u proljeće (travanj–lipanj), a nizak u ljetnom i zimskom razdoblju. Za srednjeg vodostaja široka je kraj Nižnoga Novgoroda oko 1500 m, nizvodno od utoka Kame oko 2500 m, a nedaleko od ušća do 8 km. U gornjem toku zaleđena je od kraja studenoga do sredine travnja, a u srednjem od sredine prosinca do početka ožujka. Delta Volge počinje oko 170 km uzvodno od ušća, a obuhvaća područje površine 19 000 km². Volga nosi veliku količinu materijala kojim zatrpava sjeverni dio Kaspijskoga jezera, neprekidno šireći svoju deltu. Među mnogobrojnim rukavima (oko 500) koji tvore deltu najvažniji su Bahtemir, Staraja Volga, Buzan i Ahtuba (531 km; odvaja se od Volge 21 km uzvodno od Volgograda). Veliki regulacijski radovi, izgradnja brana, ustava, akumulacijskih jezera i hidroelektrana povećali su značenje Volge. Izgradnjom branâ kraj Ivankova, Ugliča i Ribinska podignuta je razina vode u gornjem i srednjem toku Volge, a time je omogućena plovidba velikim riječnim brodovima do Tvera. Iza brane kraj Ivankova stvoreno je Ivankovsko jezero (prije Moskovsko more), kojemu je razina 18 m viša od prijašnje razine rijeke. Kraj ugličke brane nastalo je manje akumulacijsko jezero, a iza brane kraj Ribinska, Ribinsko jezero (4580 km²). Nakon II. svjetskog rata izgrađene su akumulacije kraj Nižnoga Novgoroda, Samare (Kujbiševsko jezero, s površinom od 6450 km² ubraja se u najveća umjetna jezera na svijetu), Čeboksarija, Saratova i Volgograda. Uz akumulacijska jezera izgrađeno je osam hidroelektrana na Volgi i tri na pritoku Kami, koje zajedno imaju instaliranu snagu oko 11 000 MW. Volga i njezini pritoci povezuju Povolžje s industrijskim područjem srednje Rusije i Urala, gdje se nalaze rudna i naftna ležišta, velike šumske i poljoprivredne površine. Delta Volge ubraja se u najveća ribolovna područja na svijetu. Robni promet Volgom iznosi 2/3 ukupnoga riječnog robnog prometa Rusije; prevozi se građevni materijal, nafta i naftni proizvodi, ugljen, hrana i strojevi. S Baltičkim morem spojena je Volgo-baltičkim vodenim putem, a s Bijelim morem Sjevernodvinskim sustavom i Bjelomorsko‑baltičkim kanalom. Volgo-donski kanal (počinje na Volgi u predgrađu Volgograda, a završava na Donu kraj Kalača) spaja Volgu s Azovskim i Crnim morem, a Moskovski kanal s rijekom i gradom Moskvom; ukupna duljina plovnih putova iznosi više od 17 000 km. Redovna plovidba odvija se nizvodno od Rževa (3256 km). Na Volgi su glavne luke Astrahan, Volgograd, Saratov, Samara (prije Kujbišev), Uljanovsk, Kazanj, Nižni Novgorod (prije Gorki), Jaroslavlj, Ribinsk i Tver (prije Kalinjin).

Citiranje:
Volga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 16. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65267>.