Vranyczány Dobrinović [vranica:'ni], Ambroz, hrvatski gospodarstvenik i političar (Stari Grad, Hvar, 13. X. 1801 – Bad Ragaz, Švicarska, 12. VII. 1870). U Karlovcu se priključio ilirskom pokretu te je s I. Mažuranićem, A. Vakanovićem i D. Kušlanom 1838. osnovao ilirsku čitaonicu. Godine 1844. osnovao je dioničko društvo Savsko-kupsko društvo parobrodjenja, koje je prvim hrvatskim riječnim parobrodom Sloga održavalo promet između Siska i Zemuna. Ujedno se zauzimao za izgradnju željezničke pruge Vukovar–Rijeka. Za revolucije 1848–49. bio je izabran za zastupnika zagrebačkoga magistrata sa zadatkom da podnese peticiju caru te je s I. Kukuljevićem Sakcinskim i Lj. Gajem bio izabran u odbor, koji bi, u nenazočnosti bana Jelačića, preuzeo političko vodstvo u Hrvatskoj. Iste godine bio je imenovan za zastupnika u Hrvatskom saboru te je 1848–50. bio predsjednik financijskog odsjeka Banskoga vijeća, protiveći se donošenju oktroiranog ustava. Za Bachova apsolutizma bio je predsjednik Matice ilirske (1851–58) i član Carevinskoga vijeća (1851), a nakon obnove ustavnoga stanja, s J. J. Strossmayerom bio je član pojačanoga Carevinskoga vijeća, gdje je branio hrvatsko državno pravo i zauzimao se za sjedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s civilnom Hrvatskom. God. 1860–61. sudjelovao je u radu Banske konferencije, koja je u predstavci vladaru formulirala hrvatske želje i zahtjeve, a 1861. ponovno je bio izabran za zastupnika u Hrvatskome saboru. Pošto se 1863. pridružio Samostalnoj narodnoj stranci, koja se zauzimala za što prisnije veze s Bečom, prestao je aktivno sudjelovati u političkom životu, no velikom donacijom podupro je osnutak Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
