Vukotić, Dušan

ilustracija
VUKOTIĆ, Dušan
ilustracija1ilustracija2

Vukotić, Dušan, hrvatski filmski redatelj, crtač, animator i karikaturist crnogorskoga podrijetla (Bileća, BiH, 7. II. 1927Krapinske Toplice, 8. VII. 1998). Od 1944. u partizanskom pokretu. Studirao je arhitekturu 1947–51. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Od 1967. do umirovljenja 1990. bio je profesor filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, od 1975. kao redoviti profesor.

Od 1951. bavio se animiranim filmom u Duga filmu; u prvim filmovima (Kako se rodio Kićo, suredatelj s Josipom Sudarom, 1951; Začarani dvorac u Dudincima, 1952) nasljedovao je punu, realističku animaciju. Nakon animiranih reklama (1954–55), izrađivanih u suradnji s Nikolom Kostelcom, Aleksandrom Marksom i drugima, od 1956. djelovao je u Studiju za crtani film Zagreb filma, isprva kao redatelj (Cowboy Jimmy, nagrađen na festivalu u Berlinu, Čarobni zvuci i Abra Kadabra, svi 1957), zatim kao redatelj i scenarist u filmovima kojima se okrenuo modernističkoj animaciji (Osvetnik i Koncert za mašinsku pušku, oba 1958). Prvim potpuno autorskim filmom Piccolo (1959., nagrađen u Oberhausenu i Karlovym Varyma) – kao crtač, animator, redatelj i scenarist – radikalizirao je koncept »reducirane animacije« stilizirana, plošna crteža i modernističkih elipsi, a u korespondenciji s modernim sadržajnim slojem (otuđenje, kritika tehničke civilizacije, strah od atomske prijetnje); crtežom i scenografijama njegovi su filmovi dio tzv. slikarske struje Zagrebačke škole crtanoga filma koja je obilježila njezino prvo, najpoznatije razdoblje. Filmom Surogat (1961) postigao je najveći uspjeh u povijesti hrvatske kinematografije – nagradu Oscar za crtani film 1962., prvu ikada dodijeljenu neameričkomu animiranom filmu. Nakon 1961. okrenuo se filmskim eksperimentima: animirano-igrani kratkometražni film Igra (1962) bio je nominiran za nagradu Oscar 1963. te nagrađen na festivalima u Annecyju i Oberhausenu; igrani film s animiranim elementima je i Mrlja na savjesti (1968). Zapaženi filmovi Opera cordis (1968) i Ars gratia artis (1970) eksperimentiraju kolažnim tehnikama, 1001 crtež (1960) prikazuje proces stvaranja animiranoga filma, Gubecziana (1974), nagrađena Grand prixom na festivalu u Beogradu te na berlinskom festivalu, koristi motive naivnog slikarstva, a nagrađivani Skakavac (1975) je igrani film s animiranim postupcima, s pričom o sjećanju na partizanski pokret otpora. Za svoje je animirane filmove primio oko 90 domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

Od sredine 1960-ih posvetio se i igranomu filmu, režiravši tri dugometražna igrana filma koja su ostala u sjeni njegova prekretničkog opusa u animaciji. Dječji film fantastike Sedmi kontinent (1966) dobio je nagradu publike na Festivalu igranog filma u Puli i na festivalu filmske fantastike u Trstu; akcijsko-ratni film Akcija Stadion (koscenarist sa Slavkom Goldsteinom, Velika srebrna arena za film i Zlatna arena za scenarij u Puli) ideologiziran je, ali režijski iznimno kompetentan prikaz studentskoga otpora ustaškoj separaciji Židova i nežidova u Zagrebu 1941., a parodija znanstvene fantastike Gosti iz galaksije (1981) nagrađena je na festivalima filmske fantastike u Trstu, Portu i Bruxellesu.

Prve karikature objavljivao je u tisku partizanskog pokreta, a poslije rata u listovima Vjesnik, Jež i Kerempuh, gdje 1953. objavljuje strip Špiljo i Goljo – prethistorijski ljudi (u knjizi tiskan 2013). Ilustrirao je i knjige. Jedan je od osnivača Animafesta – svjetskoga festivala animiranog filma u Zagrebu (1972), kojemu je 1972–78. bio umjetnički voditelj.

Ostali važniji filmovi: Nestašni robot (1956), Veliki strah (1958), Krava na Mjesecu (1959., nagrađen u Annecyju; slikovnica 1969), Dobro došli na planet Zemlju (1993).

Citiranje:
Vukotić, Dušan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 6. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65644>.