Ipsilantis, Aleksandros ml. (Ipsilanti, Ypsilanti/s/, Hypsilantis; grčki Aléksandros Ypsēlántēs [ipsila'ntis]), borac za grčku neovisnost (Istanbul, 12. XII. 1792 – Beč, 31. I. 1828). Nakon školovanja u Sankt Peterburgu stupio u rusku vojsku te se kao časnik borio protiv Napoleona I. Bonapartea 1812–13. Prijateljevao s carem Aleksandrom I. Kao vođa tajnoga društva grčkih rodoljuba Filiki Eterija (Philikḗ Etaireía: Društvo prijatelja) od 1820., stao je na čelo pokreta za samostalnost Grka. Očekujući rusku vojnu intervenciju, podignuo je ustanak u Moldaviji u proljeće 1821. Razišavši se s Tudorom Vladimirescuom, vođom istodobnog rumunjskog ustanka, dao ga je ubiti te tako izgubio širu potporu. Nakon poraza u sukobu s Osmanlijama kraj Drăgăşanija (1821), izbjegao u Habsburšku Monarhiju, gdje je živio u internaciji do 1827.