TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Bela III.

ilustracija
BELA III.
ilustracija1ilustracija2

Bela III., hrvatsko-ugarski kralj (?, 1148Gran, 23. IV. 1196). Sin Geze II., odgojen na bizantskom dvoru, kao kralj vladao od 1172. do 1196. Za njegove vladavine Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo postalo je vodeća snaga srednje i jugoistočne Europe. Uveo načelo primogeniture, imenovavši sina Emerika nasljednikom. Nakon smrti bizantskog cara Emanuela (1180) uzeo od Bizanta Srijem, Hrvatsku južno od Krke i Dalmaciju. Njegovu vlast priznali su i gradovi Split, Trogir i Zadar, a i bosanski ban Kulin. S bizantskim carem Izakom II. Angelom sklopio je (1186) mir kojim se Bizant odrekao svih prava na Dalmaciju; tim mirom i formalno je prestala vlast Bizanta nad dalmatinskim gradovima i otocima. Njegovi pokušaji da u dva rata protiv Venecije (1181–88. i 1190–91) potpuno zadobije Dalmaciju tek su djelomično uspjeli. Pomagao je Srbima u Raškoj da postanu neovisni o Bizantu. Bela III. u većoj je mjeri počeo darivati u leno zemlje kralj. posjeda. U Hrvatskoj se uzdižu feudalne obitelji kao što su knezovi Krčki (1193. dobivaju Modrušku županiju), knezovi Bribirski, krbavski Gušići, omiški Kačići, knezovi Babonići, knezovi Cetinski.

Citiranje:
Bela III.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6676>.