Zenon iz Eleje

Zenon iz Eleje (grčki Zήνων, Zḗnōn), grčki filozof (V. st. pr. Kr.). Parmenidov sljedbenik. U Platonovu dijalogu Parmenid, Zenon je prikazan kao autor jednoga spisa, u kojem je nastojao obraniti parmenidovsko stajalište, i to tako što je dokazivao da iz pretpostavke da postoji mnoštvo slijede besmislene posljedice. Nekoliko argumenata iz toga spisa sačuvano je kod Simplicija. Zenonovi su najpoznatiji argumenti oni protiv kretanja, o kojima raspravlja Aristotel u svojoj Fizici. Aristotel spominje četiri takva argumenta, od kojih su najpoznatiji »Trkalište« ili »Dihotomija« (kako bi došao do cilja, trkač mora prijeći beskonačno mnogo točaka u nizu 1/2, 1/4, 1/8 itd.; no u konačnom vremenu nemoguće je proći beskonačno mnogo točaka; dakle, trkač ne može doći do cilja) i »Ahilej i kornjača« (ako brzi Ahilej dadne prednost sporoj kornjači, nikad ju ne može stići jer najprije treba doći na mjesto s kojega je kornjača krenula, potom na mjesto na kojem je kornjača bila kada je on došao na mjesto s kojega je ona krenula itd. u beskonačnost).

Zenon iz Eleje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 28.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67152>.