klasična fizika

klasična fizika, područja fizike razvijena prije 1900. i utemeljena na Newtonovim zakonima mehanike i Maxwellovim jednadžbama elektromagnetizma, tj. mehanika, termodinamika, statistička fizika, kinetička teorija plinova, elektromagnetizam, elektrodinamika i optika.

Načela klasične fizike

Determinizam. Uzroci jedinstveno određuju posljedice, tj. ako su poznata međudjelovanja (sile) među česticama nekog izoliranog fizikalnog sustava i stanje tog sustava u jednom trenutku vremena, moguće je znati stanje tog sustava u bilo kojem trenutku vremena.

Prostor i vrijeme su apsolutni. Prostor i vrijeme ne ovise o tvari koja ispunjava prostor, rezultati mjerenja prostornih i vremenskih intervala ne ovise o brzini gibanja referentnoga sustava u odnosu na promatrača.

Kontinuiranost. Promjene veličina u sustavu neprekidne su, tj. pri prelasku sustava iz jednoga stanja u drugo beskonačan je broj prijelaznih stanja u kojima fizikalne veličine postižu beskonačan broj vrijednosti.

Povijesni razvoj

Znanstvenu metodu klasične mehanike utemeljili su Galileo Galilei, Isaac Newton i Gottfried Wilhelm Leibniz u XVII. st. te Joseph Louis de Lagrange i Jean Baptiste Le Rond d’Alembert u XVIII. st. U sljedeća dva stoljeća klasična fizika proširila se na elektrostatiku, magnetizam, termodinamiku i elektrodinamiku. U klasičnoj elektrodinamici James Clerk Maxwell objedinio je opis električnoga i magnetskoga polja i svjetlosti.

Potkraj XIX. st. teorije klasične fizike nisu mogle objasniti tada opažene eksperimentalne pojave: fotoelektrični efekt (emisiju elektrona iz metala pod djelovanjem svjetlosti), Comptonov efekt (raspršenje svjetlosti na elektronu), toplinsko zračenje ugrijanih krutih tijela (zračenje crnoga tijela), linijski spektar atoma i neovisnost brzine svjetlosti o brzini gibanja izvora svjetlosti (→ michelson-morleyev pokus). Objašnjavanje tih pojava dovelo je do kvantne mehanike i relativističke fizike.

Primjena

Klasična fizika primjenjuje se i danas za opisivanje makroskopskih objekata koji se gibaju nerelativističkim brzinama, tj. u situacijama kada su moderne teorije nepotrebno složene.

klasična fizika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 3.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69776>.