TRAŽI DALJE:
STRUKE:

benzin

benzin (njem. Benzin, prema Benzoë: benzojeva smola), tekuća zapaljiva smjesa lakohlapljivih ugljikovodika, vrelišta 40 do 200 °C, gustoće 0,72 do 0,80 g/cm³ i različita sastava. Dobiva se kao najhlapljivija frakcija pri frakcijskoj destilaciji nafte. Iz sirovog benzina daljnjom frakcijskom destilacijom dobivaju se laki benzin ili petroleter (vrelište 40 do 70 °C), srednji benzin (70 do 120 °C) i teški benzin (70 do 200 °C). Dobiva se i kondenzacijom iz prirodnoga plina. Najveći dio svjetske proizvodnje otpada na benzin koji se dobiva krekiranjem, tj. raspadom viših ugljikovodika iz nafte u niže pod visokim tlakom i temperaturom. Suvremenije metode uključuju primjenu aluminijevih silikata kao katalizatora (katalitičko krekiranje). Sintetski benzin može se dobiti i hidrogenacijom ugljenoga praha suspendiranog u ulju uz zagrijavanje pod tlakom od 20 MPa u prisutnosti oksida željeza kao katalizatora (Bergiusov postupak), prevođenjem ugljena u vodeni plin i dalje pri temperaturi od 200 °C uz katalizator u smjesu tekućih ugljikovodika, preradbom rafinerijskih plinova, alkiliranjem izobutana te pretvorbom metanola. Benzin u smjesi sa zrakom stvara eksplozivne pare, pa služi za pogon motora s unutarnjim izgaranjem. Laki benzin služi kao otapalo za ulja i masti, srednji benzin za pogon motora i za ekstrakciju ulja, a teški benzin u proizvodnji boja i lakova. (→ naftni derivati)

Citiranje:
benzin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 13. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6978>.