Krasznahorkai [krαꞌsnαhɔrkαi], László, madžarski književnik (Gyula, 5. I. 1954). U Budimpešti (Eötvös Loránd Tudományegyetem) diplomirao madžarski jezik i književnost te pravo, koje je studirao i u Szegedu (József Attila Tudományegyetem; danas Szegedi Tudományegyetem). Otad radi kao slobodni pisac. U njegovim romanima, pisanima pod utjecajem Franza Kafke i Samuela Becketta, prevladavaju motivi apokaliptična distopijskoga svijeta ispunjena osjećajem beznađa, tjeskobe i propadanja. Nakon prvijenca Sotonski tango (Sátántangó, 1985), mračne karnevaleskne parodije mesijanizma, slijedili su romani Melankolija otpora (Az ellenállás melankóliája, 1989), gdje dolazak tajanstvenoga cirkusa u madžarski gradić pokreće niz zlokobnih događaja, te Rat i rat (Háborúés háboru, 1999), o čovjeku obuzetu zagonetnim rukopisom. U djelu Seiobo je bila tamo dolje (Seiobo járt odalent, 2008) propitivao je mogućnosti umjetničkoga stvaranja na različitim mjestima i u raznim vremenima. Najuspješnije je njegove romane zapaženo ekranizirao Béla Tarr. Ostala djela: romani Zatočenik Urge (Az urgai fogoly, 1992) i Ruševina i tuga pod nebesima (Rombolás és bánat az Ég alatt, 2004), pripovijetke Posljednji vuk (Az utolsó farkas, 2009) i UnutraJeŽivotinja (ÁllatVanBent, 2010) i dr.
