struka(e):

igra, u teoriji igara, ukupnost pravila koja povezuju racionalne igrače, strategije i isplate.

Igranje je svaka posebna prilika u kojoj se igra igra, a sastoji se od niza poteza.

Potez je izbor između različitih mogućnosti koje može učiniti igrač ili neki mehanizam podložan slučaju prema uvjetima koji su zadani u pravilima igre. Igra može biti jednopotezna, može imati više ili beskonačno mnogo poteza.

Racionalni igrač sudionik je igre koji uvijek nastoji ostvariti najveću korist, tj. nikada ne bi namjerno povukao loš potez. Prema broju igrača igre se dijele na igre s dva, tri, …, n igrača. Ovisno o međusobnom odnosu između igrača razlikuju se nekooperativne (nema suradnje) i kooperativne igre (igrači na temelju sporazuma oblikuju koalicije).

Strategija je plan razvoja igre. Optimalna strategija je niz poteza koje bi igrač morao odabrati kako bi za sebe postigao najpovoljniji ishod, a strateško ponašanje podrazumijeva da se pri odlučivanju uzimaju u obzir i odluke ostalih igrača. Prema broju strategija igre se dijele na igre s konačnim i igre s beskonačnim brojem strategija. Prema vremenu odlučivanja igre se dijele na statičke, u kojima igrači odlučuju istodobno, i dinamičke, ako igrači odlučuju jedan nakon drugoga. Prema informacijama koje su dostupne igračima u trenutku donošenja odluke (tko su ostali igrači u igri, koje strategije stoje na raspolaganju svakom igraču i koje su potencijalne isplate za sve igrače) igre se dijele na igre s potpunim i nepotpunim informacijama.

Isplata je dobitak ili gubitak igrača nakon završetka igre. Prema funkciji isplate igre se dijele na igre sa stalnim ishodom, u kojima ono što jedan igrač dobiva drugi gubi (igre sa zbrojem nula), i igre s promjenljivim ishodom, u kojima svi igrači mogu dobiti ili izgubiti.

Citiranje:

igra. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/70136>.