refleksijska maglica, oblak međuzvjezdane tvari osvijetljen zvijezdama koje su dovoljno blizu da ga mogu snažno obasjati, ali i dovoljno daleko da ga ne mogu potaknuti na samostalno zračenje svjetlosti. Čestice prašine koje čine oblak reflektiraju 60 do 70% svjetlosti u širokom rasponu valnih duljina, reflektirana svjetlost blago je polarizirana, a spektar nalikuje spektru zvijezde koja obasjava maglicu. Najpoznatije se refleksijske maglice nalaze u otvorenom zvjezdanom skupu Plejadama, npr. NGC 1435, i zviježđu Orionu, npr. M78 i IC 2118.