izvanbračna zajednica, neformalna životna zajednica žene i muškarca, različito uređena u pravnim sustavimas obzirom na pretpostavke za nastanak i učinke. U izvanbračnoj se zajednici, slično kao u braku, ostvaruju isti životni sadržaji i viševrsne potrebe osoba različita spola (psihičke, emocionalne, seksualne, prokreativne, ekonomske i sl.). U rimskome pravu izvanbračna zajednica (concubinatus, priležništvo) zasnivala se bez namjere žene i muškarca da žive kao u braku, najčešće zbog razlike u staležu, zanimanju i sl., a imala je manju važnost od braka, pa su i djeca bila izvanbračna. Kroz povijest izvanbračna zajednica se u pravilu smatrala neprihvatljivom, ponekad i javnom sablazni. Tijekom vremena sve više država propisima uređuje izvanbračnu zajednicu ili kroz sudsku praksu priznaju određena prava. Najraniji primjeri pravnog uređenja izvanbračne zajednice su slovensko (1976) i švedsko pravo (1987). Podatci o broju i rasprostranjenosti izvanbračnih zajednica teže su dostupani zbog njihove neformalnosti, no pretpostavlja se da ih je sve više zbog povećanja broja izvanbračno rođene djece. U novije doba neki pravni sustavi uvjetuju određene formalnosti (registraciju, izjavu i sl.) čime se izbjegava pravna nesigurnost glede učinaka.
U hrvatskome pravnom sustavu izvanbračna zajednica je ustavna kategorija, no bez sadržajnih uputa i pojedinosti. Različiti pravni propisi izvanbračnim drugovima priznaju specifična prava (u području socijalne skrbi, nasljeđivanja, braniteljskih prava, zdravstva i sl.). Učinci izvanbračne zajednice gotovo su četiri desetljeća (1978–2015) bili nepromijenjeni i odnosili su se na međusobnu dužnost uzdržavanja nakon prestanka izvanbračne zajednice i podjelu imovine izvanbračnih drugova. Promjena u smislu potpunog izjednačavanja s brakom nastupila je obiteljskim zakonodavstvom 2015. Pretpostavke za stjecanje prava na učinke izvanbračne zajednice odnose se na slobodni bračni status žene i muškarca, na njezino trajanje (najmanje tri godine), rođenje zajedničkoga djeteta (bez uvjeta trajanja) i nastavljanje sklapanjem braka. Trenutak nastanka izvanbračne zajednice zbog njezina neformalnoga karaktera može biti upitan, pa se dokazuje na različite načine, ovisno o kojim je pravima i propisima riječ (u parničnom ili izvanparničnome postupku, ovjerovljenom izjavom i sl.).
