Iggy Pop [i'gi pɔ:p] (pravo ime James Newell Osterberg), američki rock-pjevač i skladatelj (Muskegon, Michigan, 21. IV. 1947). Odrastao je u sveučilišnome gradu Ypsilantiju u Michiganu. U početku svirajući bubnjeve, sredinom 1960-ih sudjeluje u radu garažnoga rock-sastava The Iguanas, iz imena kojega je poslije preuzeo nadimak Iggy. Neko vrijeme proveo je u Chicagu izvodeći blues u lokalnim klubovima, a potom – nadahnut garažnim rockom (The Sonics), sirovim rhythm and bluesom (James Brown), free jazzom (osobito Johnom Coltraneom) te dinamičnim scenskim nastupom Jima Morrisona i The Doorsa – osniva proto-punk postavu The Stooges.
Nakon što je 1974. sastav prestao s radom, Iggy Pop razvija solo karijeru. Prvijenac The Idiot (1977), naslovljen prema romanu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, snimljen je u Berlinu uz autorsku, instrumentalističku i produkcijsku pomoć Davida Bowieja. Album je u velikoj mjeri nadahnut estetikom elektroničke glazbe i funka (»Sister Midnight«, »China Girl«, »Nightclubbing«). Bowie ostvaruje važan doprinos i na idućem, jednako cijenjenom, ali komercijalno uspješnijem albumu Lust for Life (1977), koji osim naslovne pjesme, iskorištene 1996. u filmu Trainspotting Dannyja Boylea, uključuje i skladbu »The Passenger«, te »Tonight«, koju će Bowie ponovno snimiti na vlastitom istoimenom albumu (1984).
Daljnje aktivnosti Iggyja Popa, od albuma Kill City (objavljenoga 1977. u suradnji s Jamesom Williamsonom, bivšim članom The Stoogesa iz razdoblja albuma Raw Power), obilježene su velikim oscilacijama u kvaliteti. To se poglavito odnosi na osrednje ili posve nezamjetne radove iz 1980-ih. Godine 1990. izlazi mnogo bolji i tržišno uspješniji album Brick by Brick, s kojega je skladba »Livin’ On the Edge of the Night« prije iskorištena u filmu Ridleya Scotta Crna kiša (1989). Novi zamah karijera mu dobiva albumom American Ceasar (1993), ali kakvoća idućih ostvarenja ostaje razmjerno nekonzistentna.
Često korišten nadimak »kum punka« obuhvaća tek dio njegovih interesa: u samostalni opus Iggyja Popa ugrađeni su elementi elektroničke i avangardne glazbe, art rocka, glam rocka, jazza, bluesa i hard rocka. U kasnijoj etapi karijere prepoznatljivi su utjecaji literature (Préliminaires iz 2009., nadahnut romanom Mogućnost otoka Michela Houellebecqa), francuske šansone (Après, 2012) te raznih recitativnih i ambijentalnih formi (Free, 2019).
Opsežno kompilacijsko izdanje A Million in Prizes: The Anthology (2005) reprezentativan je presjek solo opusa i radova s postavom The Stoogesa.
