submilimetarska astronomija

submilimetarska astronomija, grana astronomije koja se bavi promatranjem svemirskih izvora zračenja kojima je valna duljina malo manja od 1 mm, tj. u području koje obuhvaća kratke mikrovalove i daleko infracrveno zračenje. Izvori su takva zračenja hladni objekti i objekti zakriveni plinom i prašinom, npr. jezgre tamnih maglica, molekularni oblaci, središta galaktika. Omogućava proučavanje kemijskoga sastava atmosfera i površina tijela Sunčeva sustava, otkrivanje planetoida, proučavanje kemijskoga sastava međuzvjezdane tvari, nastanka zvijezda i njihova međudjelovanja s međuzvjezdanom tvari te nastanka i evolucije galaktika.

Na Zemlji širenju submilimetarskoga zračenja smeta atmosferska vlaga i tek su na nekoliko mjesta pogodni promatrački uvjeti za postavljanje teleskopa. Najveći submilimetarski teleskop, JCMT (akronim od engleski James Clark Maxwell Telescope), nalazi se na Opservatorijima Mauna Kea.

Svemirski teleskopi u infracrvenom i submilimetarskom području zračenja su SWAS (Submillimeter Wave Astronomy Satellite, 1998–2005), Herschel Space Observatory (2009–13), WISE (Wide-field Infrared Survey Explorer, 2009–11., i od 2013. kao NEOWISE).

Citiranje:
submilimetarska astronomija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 10. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=71027>.