Ščukin, Sergej Ivanovič

Ščukin (rus. izgovor [šču'kʼin]), Sergej Ivanovič, ruski trgovac i kolekcionar (Moskva, 6. VII. 1854Pariz, 10. I. 1936). Rođen u obitelji trgovaca tekstilom koja je imala jednu od najvećih proizvodnih i veleprodajnih tvrtki u Rusiji, a koju je poslije i sam vodio. Stalno poslovno na putu od središnje Azije i Indije do Europe, potkraj XIX. st. počeo je sakupljati umjetnička djela, susrećući se u Parizu s vodećim galeristima i kolekcionarima poput Paula Durand-Ruela, Ambroisea Vollarda i Berthe Weill.

Svojega je prvog Moneta kupio 1897. te je na kraju prikupio više od 250 pomno odabranih slika, većinom remek-djela moderne francuske umjetnosti, čime je njegova zbirka postala jedna od najvećih i najcjenjenijih. Kolekcija je isprva sadržavala djela francuskih impresionista i postimpresionista; 1914. posjedovao je 13 Monetovih slika (Žena u vrtu), osam Cézanneovih (Mardi Gras), četiri Van Goghove (Portret dr. Felixa Reya), 16 Gauguinovih iz tahićanskoga razdoblja, koje su krasile njegovu blagovaonicu, te mnoge druge (Renoir, Henri Rousseau, André Derain).

Najduže je bio vezan uz Matissea, od kojega je kupio više od 30 djela, poput znamenite slike Harmonija u crvenom (1908), a on mu je za njegovu palaču u Moskvi naslikao 1910. dvije kompozicije, Glazbu i Ples (danas u Ermitažu, ranija inačica iz 1909. u MoMA-i), od kojih je potonja jedna od Matisseovih ikoničkih slika, ključna u razvoju modernoga slikarstva. Matisse ga je upoznao s Picassom od kojega je kupio pedesetak radova, među njima neke od važnih slika iz njegova plavoga (Djevojka s absintom, 1901) i ružičastoga razdoblja te iz rane kubističke faze (Tri žene, 1907–08).

Sakupivši jednu od najpoznatijih privatnih kolekcija, izložio ju je u svojoj palači u Moskvi, vrata koje je 1908. otvorio nedjeljom moskovskoj i ruskoj javnosti, pokazavši joj posljednja strujanja u svjetskoj umjetnosti, čime je ključno utjecao na razvoj ruske umjetnosti, posebno na članove moskovske avangarde, kubofuturiste, suprematiste i konstruktiviste.

Nakon Listopadske revolucije vlada je kolekciju 1918. nacionalizirala, a Ščukin je iste godine izbjegao u Francusku. Njegova palača i palača kolekcionara Ivana Morozova pretvorene su u Državni muzej nove zapadne umjetnosti, koji je 1948. zatvoren Staljinovom odlukom (s obrazloženjem da je »buržoaske, kozmopolitske, uglavnom pogrešno orijentirane naravi«). Obje kolekcije podijeljene su nasumično između Puškinova muzeja lijepih umjetnosti u Moskvi i Ermitaža u Sankt Peterburgu.

Kolekcija je prvi put spojena i samostalno prikazana izvan Rusije na izložbi u Parizu 2016.

Njegova su braća također bila kolekcionari, Pjotr (Pëtr) je sakupio značajnu zbirku ruske stare umjetnosti i nekoliko impresionističkih remek-djela, koje je pritisnut osobnim problemima prodao Sergeju, a Dmitrij znamenitu kolekciju starih majstora, danas u Puškinovu muzeju.

Citiranje:
Ščukin, Sergej Ivanovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=71127>.