struka(e):

Youngov pokus [jʌŋ~] (po Thomasu Youngu), pokus u kojem se svjetlost iz točkastog izvora (npr. svjetlost koja je prošla kroz usku pukotinu) propušta kroz dvije bliske uske pukotine a na zastoru udaljenom nekoliko metara pojavljuju se pruge interferencije. Pri uobičajenim uvjetima pokusa razmak između pukotina manji je od desetoga dijela milimetra, udaljenost između zastora i pukotina je dva do tri metra, a širina pruga interferencije je nekoliko milimetara. Ako izvor emitira bijelu svjetlost, središnja pruga uvijek je bijela, a ostale pruge čine spektri boja u kojima je središtu najbliža ljubičasta, a od središta najudaljenija crvena. Ako je izvor svjetlosti monokromatski, sve su svijetle pruge u boji izvora. Razmak između pruga interferencije, odnosno položaji maksimalnog (konstruktivna interferencija) i minimalnog (destruktivna interferencija) osvjetljenja zastora ovise o širini između pukotina, udaljenosti zastora od pukotina i valnoj duljini svjetlosti. Tim je pokusom Young pokazao da pukotine pogođene istim valom svjetlosti postaju izvori koherentnih valova svjetlosti i da je svjetlost valne prirode (1801). Također, omogućio je određivanje valne duljine svjetlosti mjerenjem širine pruga interferencije: λ = (d sin θ)/m, gdje je d razmak između pukotina, θ kut između zraka nulte (središnje) i mjerene svijetle pruge, m redni broj svijetle pruge brojeno od središnje pruge sa svake strane (m = 0 za θ = 0).

Citiranje:

Youngov pokus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/youngov-pokus>.