Andrija I. Arpadović, ugarski kralj (?, oko 1015 – Zirc, 1060). Najstariji sin Vazula iz sporedne grane Arpadovića, bratića kralja Stjepana I. Arpadovića. Nakon što se 1031. njegov otac pobunio protiv Stjepana I., s braćom je izbjegao u Poljsku gdje je boravio do 1038. ili 1039. kada s bratom Levanteom dolazi na dvor kijevskoga velikoga kneza Jaroslava Mudroga s kćeri kojega, Anastazijom, se oženio. Ondje je ostao do 1046., kada se vratio u Ugarsku, gdje je tada izbila pobuna, te je zbacio s prijestolja kralja Petra Orseola, okrunivši se potkraj 1046. ili početkom 1047. Vlast u Ugarskoj učvrstio je pobjedama nad rimsko-njemačkim carem Henrikom III. (1051., 1052), koji je nastojao zadržati Ugarsku u vazalnom odnosu u kojem je bila za vladavine Petra Orseola. Želeći osigurati prijestolje za sina Salamona, sukobio se s bratom Belom (kasniji kralj Bela I.) te je u sukobu s njim smrtno ranjen.
