Suzhou [suou] (pinyin; tradicionalno Soochow [sučou] i Suchou [sučou]), grad u južnome dijelu pokrajine Jiangsu, istočna Kina; 5 892 892 st. (2020; drugi grad po broju stanovnika u pokrajini). Leži na južnome dijelu Velikoga kanala, istočno od jezera Tai i 100 km zapadno od Shanghaija. Od davnina je poznat po ljepoti, ispresijecan mnogim kanalima, s kamenim mostovima i vrtovima od kojih neki potječu iz X. st. (devet klasičnih vrtova uvršteno je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine 1997. i 2000). Među mnogim hramovima i pagodama ističe se devetokatna pagoda Beisi izgrađena za dinastije Ming, među najvišima u Kini, te budistički hram Hanshan. Važno je trgovačko (već od doba dinastije Song), industrijsko i znanstveno središte. Ima više sveučilišta (Soochowsko, Suzhousko znanstveno-tehnološko i dr.), znanstvenoistraživačke institute, visoke škole; muzeji Suzhou (arhitekt Ieoh Ming Pei; među najposjećenijima je u svijetu), svile i dr. Uz tradicionalnu proizvodnju svile (od doba dinastije Song; među vodećima po proizvodnji u Kini) i pamuka, u novije doba razvile su se metalurgija, farmaceutska, kemijska i elektronička industrija te proizvodnja alatnih strojeva. Luka Suzhou (čine ju luke Taicang, Changshu i Zhangjiagang) na desnoj obali Yangtzea najveća je unutarnja luka Kine i među najvećima na svijetu (promet 574 milijuna tona, 2016). U blizini grada je međunarodna zračna luka Sunan Shuofang (oko 8 milijuna putnika godišnje). – U VI. st. pr. Kr. prijestolnica je kraljevstva Wu. Od II. st. do XIX. st. jedno od najvažnijih trgovačkih (osobito nakon izgradnje Velikoga kanala) i gospodarskih središta Kine. Proglašenjem Shanghaija slobodnom lukom 1843. počinje stagnacija Suzhoua, kojoj je pridonio i Taipinški ustanak u kojem je grad znatno nastradao (1860–63), iako je do kraja XIX. st. važno mjesto trgovine svilom i nakladništva. Novi razvoj doživljava od 1980-ih.
