TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Biševo

ilustracija
BIŠEVO

Biševo, otočić 5 km jugozapadno od Visa s istoimenim naseljem; obuhvaća 5,91 km² s 15 st. (2011). Dug je oko 4 km, a širok do 2 km. Građen je od vapnenca, a najviši vrh je Stražbenica (239 m). Strma, nerazvedena obala duga je 18,1 km (koeficijent razvedenosti 2,1). Od mnogih obalnih špilja najpoznatije su Modra ili Biševska špilja te Medvedina. Veći dio otoka obrastao je zimzelenom makijom. Cijele je godine brodskom linijom povezan s Komižom. Na otoku je 1920-ih živjelo oko 240 st. (djelovala je i osnovna škola), a nakon II. svjetskog rata mnogi iseljavaju u SAD i Australiju te susjednu Komižu. Malobrojno stanovništvo bavi se uzgojem vinove loze (plavac) i maslina te ribarstvom, a u novije doba turizmom povezanim s obilaskom Modre špilje (organiziran iz Komiže) i pješčanim plažama. – Svećenik Ivan iz Splita osnovao je 1050. na otočiću crkvu sv. Silvestra Pape i ispostavu (cella) benediktinskog samostana sv. Marije na Tremitima. U crkvi je uzidan dio Ivanovog natpisa te ulomak grčkog natpisa iz antičkoga doba. U prvoj polovici XII. st. Biševo se u izvorima spominje kao samostalna opatija s vlastitim predstojnikom, koja osim na matičnom otoku stječe posjede na Visu i Hvaru. Za opata Ivana 1145–46. hvarski knez Petar Zadranin daruje opatiji posjede u Komiži i uzima je u zaštitu od napada župana Marislava, a papa Aleksandar III. 1181. oslobađa crkvu sv. Silvestra svih tereta te navodi da opatiji uz druge posjede pripada i otok Biševo. Tijekom prve polovice XIII. st. zabilježeno je više darovnica biševskomu samostanu, a kao darovatelji navode se stanovnici susjednih otoka. Tarantski vojvoda Manfred primio je 1258. biševsku zakladu pod zaštitu napuljskoga kralja Konrada I. U toj se povelji uz samostan sv. Silvestra prvi put spominje i samostan sv. Nikole na Visu, koji je tada samo podružnica biševske opatije. Iz doba biševskog opata Prodana (1289) potječe podatak o hvatanju i uporabi sokola za lov na ptice. U drugoj polovici XIII. st. redovnici su zbog opasnosti od gusarskih napada premjestili sjedište opatije na Vis, u samostan sv. Nikole (tzv. Muster), te su danas od samostana sačuvane samo ruševine, dok je crkva u preuređenom obliku opstala. Poveljom pape Kaliksta III. iz 1458. Biševo se daruje hvarskomu biskupu Tomi Tommasiniju, a poslije su sva dobra opatije pripala hvarskomu kaptolu te dijelom komiškoj crkvi i župničkoj nadarbini. Osmanski gusari provalili su 1606. na Biševo i zapalili tamošnju šumu. Godine 1890. zemljišne posjede na otoku otkupili su biševski težaci.

Citiranje:
Biševo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7903>.