struka(e):

bljeskalica, uređaj za odašiljanje svjetlosnih impulsa, pri čemu trajanje impulsa i stanke može biti različito; primjenjuje se u signalizaciji, stroboskopiji te napose fotografiji. Kao bljeskalica rabi se svjetiljka, kojoj se svjetlosni snop prekida mehanički, ili plinska cijev, koja zasvijetli pri električnom pražnjenju.

U početcima fotografije svjetlosni se impuls (bljesak) ostvarivao brzim izgaranjem magnezija, nekoć i žaruljicom za jednokratnu upotrebu, a danas u tu svrhu ponajprije služi elektronička bljeskalica. Njezin je glavni dio staklena cijev, punjena plemenitim plinom, koji se ionizira visokonaponskim pražnjenjem i postaje električki vodljiv, pa kroza nj može proteći jaka struja, što je popraćeno intenzivnim bljeskom. Trajanje bljeska vrlo je kratko (obično < 1 ms), pa trenutak bljeska treba biti usklađen (sinkroniziran) s ekspozicijom.

Osvijetljenost objekta ovisi o svjetlosnoj energiji bljeska i o otvoru zaslona u fotoaparatu. U jednostavnijim je bljeskalicama energija bljeska stalna, pa se potrebna osvijetljenost postiže namještanjem otvora zaslona, već prema udaljenosti objekta. U suvremenim, mikroprocesorski upravljanim bljeskalicama, ugrađenim svjetlosnim senzorom (fotodiodom) mjeri se svjetlost reflektirana s objekta i bljesak se automatski prekida kada se postigne potrebna osvijetljenost za postavljeni otvor zaslona. Takav je način rada bljeskalice posebno uspješan kada se reflektirana svjetlost mjeri izravno kroz objektiv fotoaparata.

Bljeskalica može biti ugrađena u fotografski aparat, ili zaseban dio fotografske opreme. Kod jednostavnijih fotografskih aparata, mobitela i sl., ugrađena bljeskalica kadšto se izvodi od svjetlećih dioda.
Citiranje:

bljeskalica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bljeskalica>.