STRUKE:

brahman

brahman (sanskrt.), pojam nejasne etimologije.

1. U Vedama, sveta riječ ili izreka, snaga molitve, sveto znanje.

2. U tekstovima Upanišada (IX. do VII. st. pr. Kr.), najčešće označava vrhovno božansko načelo, prapočelo svakog bitka. Kao duša svijeta izjednačava se s pojedinačnom dušom (atman) izrekom tat tvam asi (sanskrt.: to si ti), kojom se subjekt izjednačava sa stvarnošću koju doživljava. Prema tumačenju prave naravi brahmana, razlikuju se mnoge hinduističke filozofske škole (vedānta). U personificiranom obliku to će se načelo javiti kao bog (→ brahma).

3. U hinduizmu, pripadnik najviše, svećeničke kaste. Njezin povlašteni položaj potječe iz vedskoga razdoblja kada su, posjedujući znanje potrebno za obavljanje sve zamršenijih žrtvenih obreda, vršitelji obreda doživljavani kao jedini posjednici obredne čistoće i zato podobni za proučavanje i recitiranje svetih tekstova. Brahmani su stoljećima bili duhovna elita i nositelji tradicionalnoga učenja i znanosti.

brahman. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9200>.