struka(e): | |
ilustracija
BRIBIR, glagoljski zapis o dogradnji grada Bribira iz 1527. za vrijeme kneza Bernardina Frankapana

Bribir, selo 6 km sjeverozapadno od Novoga Vinodolskoga; 1480 st. (2021). Leži na 300 m visine, na brijegu Glavici iznad Vinodolske udoline, uz uzdužnu vinodolsku cestu Križišće–Grižane–Novi Vinodolski. Uz tradicionalnu poljoprivredu (uzgoj vinove loze, smokava i dr.), u novije se doba razvija turizam (ponuda privatnoga smještaja). – U srednjem vijeku bio je opasan zidovima i kulama, koje su tijekom XIX. st. gotovo sve porušene. Unutar zidina nalazio se feudalni kaštel, od kojega se dijelom sačuvala četverokutna kula s početka XIV. st. i kasnogotičko bunarsko grlo iz XV. st. s biskupskim grbom i reljefom sv. Mihovila. Barokna crkva sv. Petra i Pavla nad bočnim vratima ima fino modelirani renesansni reljef Blažene Djevice Marije iz XVI. st. Rodno je mjesto liječnika i botaničara Josipa Pančića. – Arheološki nalazi iz rimskoga razdoblja. Prvi put spominje se u Vinodolskom zakonu (1288) kao jedan od utvrđenih gradova i općina u Vinodolu pod vlašću knezova Frankapana. U prvoj polovici XV. st. drže ga grofovi Celjski, a potom je sve do XVI. st. dio frankapanskih posjeda. Od XVI. st. do 1671. bio je u posjedu obitelji Zrinskih, potom pod upravom Dvorske komore. Bribirsko vlastelinstvo dokida se 1848. U prosincu 1944. četnici su pri povlačenju pred partizanima zapalili velik broj zgrada i kuća.

Citiranje:

Bribir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/9481>.