brvnara, zgrada sa zidovima od netesanih oblica, brvana ili polubrvana ili tesanih drvenih greda. Vodoravno složena brvna međusobno su povezana drvenim klinovima (moždac), na krajevima su usječena, a ugao se uobličava na dva načina: stariji, kada su okrajci brvana produženi preko preklopa (sijek, hrvatski ugao) ili noviji, kada se okrajci otešu ili otpile (slijepi sijek, njemački ugao). U seoskoj arhitekturi Hrvatske, brvnare su mogle biti stambene zgrade, zgrade s gospodarskom namjenom (nastambe za stoku, spremišta za žito i krmivo, vodenice, klijeti u vinogradima, planinski pastirski stanovi) te sakralni objekti. Bile su raširene u gorskoj Hrvatskoj u području četinjača te u središnjoj Hrvatskoj u području hrasta lužnjaka. Poznate su ličke brvnašice s visokim i strmim krovom od šindre; prizemne brvnare središnje Hrvatske s poluskošenim krovom pokrivenim slamom; najljepše su brvnare katnice (čardak) u Pokuplju, Turopolju, Moslavini i zapadnoj Slavoniji, s vanjskim natkrivenim stubištem. Gradnja brvnarâ postupno prestaje usporedo sa smanjenjem šumske građe, posebice od kraja XIX. st.
