TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Ainu

Ainu (ainuski aïnu: čovjek, ljudi; Aino je nepravilno i ima pogrdno značenje), narod na otoku Hokkaidu (Japan) te na Sahalinu i dijelu Kurila (Ruska Federacija); oko 25 000 pripadnika. Prastanovnici japanskih otoka. Europoidnih su antropoloških značajki pa se izgledom bitno razlikuju od susjednih mongoloida. Živjeli su u malim selima, u brvnarama, podignutima na stupovima. Tradicionalno su bili lovci i ribari; vješti rezbari u drvu i kosti, te tkalci, napose odjeće od lika. Visoko dekorativno umijeće zastupano je posebice na plaštevima sa širokim rukavima, izgledom poput kimona, ili na koricama mačeva. Ures ženama bilo je tetoviranje, a muškarcima puštena brada i brkovi. U tradicionalnim vjerovanjima značajan je bio kult medvjeda, kojega su smatrali božanstvom planine, te kult pokojnika, s običajem da se mrtvaca sahranjuje na otvorenu, povišenu odru; također su vjerovali u moć odabranih pojedinaca da posreduju između ljudi i bogova. Danas su jezično i kulturno uglavnom asimilirani s Japancima. (→ šamanizam)

Jezik

Ainuski (ajnuski) jezik, jezik neutvrđene genetske pripadnosti (nisu dokazane genetske veze ni s paleosibirskim ni s altajskim jezicima), kojim još govori nekoliko stotina Ainua na Hokkaidu u Japanu (uz japanski). U Ruskoj je Federaciji (Kurilski otoci, Sahalin) izumro tijekom XX. st. Značajke: 5 vokala (i-e-a-o-u), 9 do 12 konsonanata, naglasak na posljednjem slogu riječi, vokalna harmonija (kao u uralskim i tzv. altajskim jezicima); aglutinativna struktura; imenice i zamjenice nepromjenljive; pridjev se može upotrebljavati kao prilog i kao glagol; glagol morfološki ne izražava lice ni broj (glagol je ne-ličan); načini, aspekti, prijelaznost/neprijelaznost i sl. izražavaju se sufiksima ili drugim glagolima; desetični sustav brojeva do 29, nakon toga dvadesetični (40 = 2 × 20, 30 = 40 – 10 itd.); osobne zamjenice imaju različite oblike ovisno o dobi i spolu govornika i/ili sugovornika; neke kategorije govornika (žene, djeca), ili pak svi govornici ovisno o godišnjem dobu i o poslovima, upotrebljavaju posebne riječi mjesto uobičajenih. Nema pisane tradicije. Epske pjesme sačuvane usmenom predajom služe se složenim jezikom različitim od svakodnevnoga.

Citiranje:
Ainu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 10. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1001>.