struka(e):

akacija (grč. ἀϰαϰία) (Acacia), biljni rod iz por. mimoza (Mimosoideae) s oko 600 listopadnih ili zimzelenih tropskih ili suptropskih vrsta, raširenih pretežito u Australiji. Akacija raste kao drvo, grm i polugrm ili, rjeđe, kao drvenasta penjačica. U nas se obični bagrem (Robinia pseudoacacia) pogrješno naziva akacijom. Za prave se akacije udomaćio naziv mimoze. Akacije se lako kultiviraju u odgovarajućim ekološkim uvjetima. Raširene su po Sredozemlju, a kod nas u najtoplijim primorskim klimatima (Vis, Hvar, Dubrovnik). Cijene se zbog ukrasnih i često vrlo mirisnih cvjetova. Cvjetići skupljeni u cvatove imaju duge, živo obojene prašnike, koji strše iz cvijeta dajući mu osnovnu boju. Dvostruko perasto sastavljeni listovi imaju mnogo sitnih listića. Mnoge se vrste uzgajaju u drvoredima i parkovima. Cvjetovi se upotrebljavaju u cvjećarstvu i za proizvodnju parfema. Iz nekih se vrsta izlučuje eterično ulje. Kora i plodovi većine vrsta sadrže tanin. Drvo se nekih akacija cijeni od davnina zbog trajnosti, boje i mirisa pa ima široku tehničku i dekorativnu primjenu. Najcjenjenije australsko drvo daje Acacia melanoxylon. Drvo vrste Acacia pendula miriše poput ljubice, a drvo vrste Acacia acuminate kao malina. Acacia catechu iz tropske Afrike i Indije daje trjeslovinu catechu za štavljenje i bojenje kože. Iz vrste Acacia senegal dobiva se ljepilo gummi arabicum, a neke druge vrste daju ostale gume.

Citiranje:

akacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/akacija>.