Canova [kanɔ:'va], Antonio, talijanski kipar, slikar i arhitekt (Possagno kraj Trevisa, 1. XI. 1757 – Venecija, 13. X. 1822). Školovao se u klesarskoj radionici svojega djeda u Veneciji. Kao priznat umjetnik 1779. dolazi u Rim. Od najranijih radova do zrele dobi formalno se povodio za antičkim uzorima; stvorio je svoju klasicističku maniru u kojoj prevladava naturalističko oblikovanje. Njegovi su aktovi savršeno modelirani, ali su u svojoj idealizaciji hladni (Talijanska Venera; Amor i Psiha, te glavno djelo Paolina Bonaparte-Borghese kao Venera). U doba ampira radio za Napoleona i njegov dvor dajući glavni ton skulpturi. Majstor je u obradbi površine, usklađivanju pokreta i uljepšavanju forme, no njegova se virtuoznost očituje u izrazitoj težnji za dopadljivošću; tek u nekim djelima, nastalima u izravnu kontaktu s modelom (portreti kardinala Klementa XIII. i XIV. na njihovim grobnicama u Rimu; portret generala Vrkljana), postiže bitna kiparska rješenja. Canova je svojom klasicističkom manirom snažno utjecao na naraštaje kipara XIX. stoljeća.