Carevinsko vijeće (Državno vijeće, njem. Reichsrat), najprije savjetodavno tijelo Habsburške Monarhije predviđeno oktroiranim ustavom iz 1849. Carskom odlukom od 13. IV. 1851. postalo je vladarovim savjetodavnim tijelom i dobilo mnogo važniju ulogu od one koju je dotad imalo ministarsko vijeće. Nakon poraza austrijske vojske na talijanskoj bojišnici (Solferino 1859) te prijetnje financijskim slomom, car Franjo Josip I. uputio je 15. VII. 1859. proglas narodima, u kojem obećava »poboljšanje u zakonodavstvu i upravi«, a 5. III. 1860. sazvao je u Beč tzv. pojačano Carevinsko vijeće (verstärkter Reichsrat), u koje je, osim stalnih carevih savjetnika, pozvao još 38 odličnika iz svih zemalja Monarhije; iz Hrvatske je pozvan A. Vraniczany, iz Slavonije đakovački biskup J. J. Strossmayer, a iz Dalmacije F. Borelli Vranski. Vijeće se sastalo pod predsjedanjem nadvojvode Rajnera i zasjedalo je od 31. V. do 28. IX. 1860. Premda je prvotna careva zamisao bila da se pojačano Carevinsko vijeće ponajprije bavi financijskim pitanjima, ono je raspravljalo i »o organizaciji države« te prihvatilo federalističku koncepciju s centralnim parlamentom. Veljačkim patentom (26. II. 1861) određeno je da u Beču ostane centralna vlada i centralni parlament Carevinsko vijeće s Gornjim (Velikaškim) domom (Herrenhaus) i Donjim (Zastupničkim) domom (Abgeordnetenhaus). U Gornji dom ulazili su nadvojvode, biskupi i od cara imenovani članovi, a u Donji dom određeni broj zastupnika biranih po pojedinim zemaljskim saborima. Car će imenovati predsjednika i potpredsjednike obaju domova od njihovih članova. Zbog opozicije nenjemačkih naroda, osobito Madžara (hoće svoj ustav iz 1848), Hrvata (na Saboru 1861. traže sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i odbijaju sudjelovati u radu Carevinskoga vijeća) i Čeha (istupili iz Carevinskoga vijeća 1862) – koji ne šalju zastupnike u Carevinsko vijeće – Veljački patent ukinut je 1865. Od 1867. do 1918. Carevinsko vijeće zajednički je dvodomni parlament austrijskog dijela države, zvanog Cislajtanija. Zastupnike za Donji dom, koje su do 1873. birali zemaljski sabori u 15 krunskih zemalja, otada biraju izravno izbornici pojedinih zemalja podijeljeni u četiri izborne kurije s visokim izbornim cenzusom. Od hrvatskih zemalja u Carevinskom vijeću bile su zastupljene Dalmacija i Istra, ali ne i Hrvatska i Slavonija. God. 1896. snižen je izborni cenzus i uvedena peta, opća izborna kurija; 1907. ukinute su kurije i imovinski cenzus, a zadržana je podjela na gradske i seoske izborne kotare. Prema reformi iz 1907. Donji dom imao je 516 članova, od toga 11 iz Dalmacije te 6 iz Istre.
