struka(e):

akceptor (lat. acceptor: primalac).

1. U elektronici, trovalentni kemijski element (npr. aluminij, bor, galij, indij) koji se u proizvodnji dijelova poluvodiča u neznatnu udjelu dodaje kristalu četverovalentnoga čistog silicija ili germanija. Trovalentni atomi uzrokuju manjak elektrona u kristalnoj rešetci, a tzv. šupljine (mjesta na kojima nedostaju elektroni) popunjavaju elektroni susjednih atoma, pa se one premještaju kao da su pozitivni naboji. Kristal se naziva P- tipom. (→ donor; poluvodiči)

2. U kemiji, atom, skupina atoma ili ion koji, primajući par elektrona od drugog atoma, skupine atoma ili iona (donora), stvara kovalentnu ili koordinacijsku vezu. Također i kemijski spoj koji veže atome, molekule, ione ili subatomske čestice.

Citiranje:

akceptor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/akceptor>.