struka(e):

causa sui [kạu'za sui:] (latinski: uzrok samoga sebe), samoodredba apsolutnoga i slobodnoga bića. Prvi se put javlja u Plotina kao αἴτıον ἑαυτοῦ (aítion heautoũ) sa značenjem da Jedno kao počelo svega postojećega nema izvanjskoga uzroka, nego sâmo određuje svoje biće. Marije Viktorin rabi latinski oblik causa sibi u smislu da je bît Prvog uzroka razlog vlastite opstojnosti. Prema Tomi Akvinskom causa sui je u tom smislu proturječnost jer bi to značilo da Bog prethodi samome sebi u vremenu kako bi uopće mogao sam sebe uzrokovati, pa on radije rabi pojam aseitas (a se esse: od sebe biti; po sebi postojati, a ne po drugome). Time Bog ne stvara samog sebe, nego naprosto po sebi samome jest. Za Descartesa pojam Boga u sebi uključuje bitak, a Spinoza u svom panteističkom stavu Boga, izjednačenog s prirodom (Deus sive natura), određuje kao jednu jedinu opstojeću supstanciju koja je causa sui, ali na način da je ona u svojoj biti sama od sebe razumljiva i to po atributima i modusima.

Citiranje:

causa sui. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/causa-sui>.