Cavalcanti [kavalka'nti], Guido, talijanski pjesnik (Firenca, između 1255. i 1258 – Firenca, 29. VIII. 1300). Uz Dantea je najveći predstavnik stilnovizma. Potekao je iz visokoga plemstva, bio jedan od vođa stranke bijelih guelfa. Napisao je 52 pjesnička sastavka, najviše soneta i balada te 2 kancone, u kojima razrađuje ljubavnu doktrinu Guida Guinizzellija, unoseći osobni dramatičan osjećaj nespokoja i neprozirnu misaonost, kao izraz složene filozofske kulture. Možda je najpoznatija mu pjesma, kancona Gospa me moli (Donna me prega) proglas je učena pristupa ljubavi, u kojem izbjegava izravne osjećajne izljeve i teži intelektualnosti. Balada Jer ne nadam se ikad više vratiti (Perch’ i’ no spero di tornar giammai), napisana vjerojatno za izbjegličkoga boravka u Sarzani u lipnju 1300., svojevrsna je pjesnička oporuka prognanika. Snažno utjecao na pjesnike XX. stoljeća (Thomas Stearns Eliot, Ezra Pound).
