Pickel-Celtis [pi'kəl cε'ltis], Konrad (latinizirano Conradus Protucius Celtis), njemački humanist i novolatinski pjesnik (Wipfeld kraj Schweinfurta, 1. II. 1459 – Beč, 4. II. 1508). Studirao retoriku i poetiku u Kölnu i Heidelbergu. Proputovao Italiju i Hrvatsku. Po uzoru na rimsku Akademiju Pomponija Leta osnivao je slične institucije u drugim zemljama: Sodalitas litteraria Vistulana u Krakovu (1489), Sodalitas litteraria Hungarorum (poznata Danubiana) u Budimu (1490), Sodalitas litteraria Rhenana (Celtica) u Mainzu (1491). Nakon 5 god. predavačkoga rada u Ingolstadtu, na poziv cara Maksimilijana I. Habsburškoga došao je u Beč (1497) na novouređeni humanistički fakultet kao profesor poetike i retorike. Bavio se filološkom djelatnošću, pa je pronašao i objavio latinske drame benediktinke Hrotsvith iz Gandersheima, ep Ligurinus Gunthera von Pairisa te najstariju poznatu kartu Rimskoga Carstva (Tabula Peutingeriana). Napisao je poetiku u stihovima Ars versificandi et carminum (1486). Od pjesničkih zbirki ističu se Četiri knjige ljubavnih pjesama (Quattuor libri amorum, 1502) i Četiri knjige oda (Libri odarum quattuor, 1513). Prvi je njemački poeta laureatus (1487).
