TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Cherokee

Cherokee [če'rəki:] (Čiroki, Čeroki), sjevernoamerički Indijanci iz velike skupine Irokeza. Prvotno su bili nastanjeni na području Velikih jezera, odakle su se, nakon poraza u sukobu s drugim indijanskim skupinama, selili prema području istočnog Tennesseeja i zapadne Karoline. U kulturi i načinu života vrlo slični s plemenom Creek i ostalim Indijancima američkog jugoistoka. Za društveni poredak bio je karakterističan konfederativan savez bijelih (mir) i crvenih (rat) naselja, kojima su upravljali poglavice. Poglavice crvenih naselja bili su podređeni vrhovnomu ratnom poglavici, dok su dužnosnici bijelih naselja osiguravali javni red. Ratničke svečanosti održavane su u crvenim gradovima. Cherokee su se bavili obradbom kamena, od kojega su izrađivali alat (noževe, sjekire, dlijeta), tkanjem (košare), lončarstvom, poljodjelstvom (kukuruz, grah, bundeva) te lovom na jelene i medvjede. Nastambe su im bile brvnare bez prozora, pokrivene korom drveta, s jednim vratima i otvorom za odvod dima na krovu. Tipično naselje Cherokeeja imalo je 30 do 60 takvih kuća, te kuću za vijećanje i za različite druge prigode, pretežito blagdanske sastanke, u kojoj je gorjela sveta vatra. Od prvih susreta s Europljanima sve do XIX. st. Cherokee su se iscrpljivali u mnogobrojnim ratovima i u borbi za opstanak, a nakon toga započinje proces asimilacije s tzv. bijelom kulturom. Oko 1820. razvili su vlastito silabičko pismo. Nakon otkrića zlata na njihovoj zemlji najvećim su dijelom prisilno preseljeni na područje današnje Oklahome, a onamo su preseljeni i Creek, Chickasaw, Choctaw i Seminole, koji zajedno s Cherokeejima čine tzv. pet civiliziranih indijanskih plemena, kojima je vlada dala neku vrstu autonomije. Na putu u novu postojbinu zimi 1838–39., poznatome kao Staza suza, od hladnoće, gladi, bolesti i opće iscrpljenosti umrlo je oko 4000 ljudi. U SAD-u živi nešto više od 800 000 ljudi čerokijskoga podrijetla (popis 2010).

Citiranje:
Cherokee. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11570>.