Cialente [čale'nte], Fausta, talijanska književnica (Cagliari, 29. XI. 1898 – Pangbourne, Berkshire, 12. III. 1994). Od 1921. živjela u Aleksandriji, od 1940. u Kairu, gdje je radila kao radijska novinarka te se istaknula borbom protiv fašističkoga režima; od 1947. ponovno u Italiji. U prvome romanu Natalia (1930), pod utjecajem magičnoga realizma Massima Bontempellija, društveno-političku svakodnevicu uspjelo prepleće s evokacijama prošloga, »izgubljenoga« vremena. Egzotičnom temom Egipta i poetikom sjećanja prožima romane Dvorište do Kleopatre (Cortile a Cleopatra, 1936) i Istočnjačka balada (Ballata levantina, 1961) te Vjetar na pijesku (Il vento sulla sabbia, 1972), u kojoj joj se Egipat vraća kao nedostižna mitska slika. Premještajući interes na Italiju, u romanima Studena zima (Un inverno freddissimo, 1966), s radnjom u poslijeratnom Milanu, te Četiri djevojke Wieselberger (Le quattro ragazze Wieselberger, 1976), s radnjom u Trstu u prvoj polovici XX. stoljeća, tematizira obiteljsku intimu u kontekstu dramatičnih povijesnih trenutaka. Prevodila s engleskoga (Lawrence Durrell, Louisa May Alcott, Henry James).
