Ciampoli, Domenico

Ciampoli [ča'mpoli], Domenico, talijanski književnik, prevoditelj i kritičar (Atessa, Chieti, 23. VIII. 1852Rim, 21. III. 1929). Diplomiravši književnost na Sveučilištu u Napulju, predavao talijansku i rusku književnost na sveučilištima u Sassariju i Cataniji; od 1892. radio u knjižnicama (Rim, Venecija, Sassari). Iznimno značajan kao proučavatelj slavenskih književnosti; napisao Slavenske studije (Studi slavi, 1888) i dvosveščani pregled Slavenske književnosti (Letterature slave, 1889–91) te niz godina skupljao slavenske narodne pjesme i priče. U bogatom je prevoditeljskom opusu najčešće prevodio s ruskoga (Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Lev Nikolajevič Tolstoj, Aleksandr Sergejevič Puškin, Mihail Jurjevič Ljermontov, Maksim Gorki). Objavio i zbirke pripovijedaka verističke inspiracije, nadahnute rodnom regijom Abruzzom, Abruzzeške pripovijesti (Racconti abruzzesi, 1880), Crne pletenice (Trecce nere, 1882) i Među šumama (Tra le selve, 1890) te romane Diana (1884), Nevidljivi (L’invisibile, 1896) i Barun iz San Giorgija (Il barone di San Giorgio, 1897).

Ciampoli, Domenico. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11754>.