Ciconia [sikɔ'nia], Johannes, nizozemski skladatelj i glazbeni teoretičar (Liège, između 1335. i 1340 – Padova, 1411). Glazbenu naobrazbu stekao kao klerik u Avignonu. U doba francuske ars nova boravio u Italiji, gdje je do smrti u Padovi obnašao dužnost kantora katedrale. Njegovo skladateljstvo obilježuje sinteza elemenata francuske ars nova, nizozemske polifonije i tonalitetne harmonije talijanskoga podneblja. Većina su njegovih djela vokalni oblici moteta, misnih stavaka, madrigala, balade i cacciae. Njegovom je zaslugom razdoblje u talijanskoj povijesti glazbe do pojave G. Dufaya oko 1430. nazvano Ciconijinom epohom.
