STRUKE:

Codex iuris canonici

Codex iuris canonici [ko:'deks ju:'ris kano'nici:] (lat.), Kodeks kanonskoga prava, zakonik Katoličke crkve koji rješava njezina unutrašnja pitanja te druge predmete iz njezine isključive i djelomične nadležnosti. Izvori zakonika, uz Sveto pismo, zaključci su općih crkvenih koncila, papinski dokumenti i odredbe, odluke pokrajinskih crkvenih sabora i sinoda, konkordati i sl. Ti su se crkveni pravni propisi tijekom stoljećâ skupljali u zbirke, obično nazivane decretum, decretales, a pod zajedničkim nazivom Corpus iuris canonici tvorili su mjerodavni pravni zbornik Crkve sve do početka XX. st. Novi crkveni zakonik pod nazivom Codex iuris canonici počeo se sastavljati 1904. prema naredbi pape Pija X. Za njegovu izradbu bile su zadužene dvije komisije pod vodstvom kardinala Pietra Gasparrija, a sudjelovao je velik broj crkvenopravnih stručnjaka i svi biskupi Katoličke crkve. Rad je trajao gotovo 14 godina i završeni zakonik proglasio je papa Benedikt XV. konstitucijom Providentissima mater Ecclesia 27. V. 1917. Stupio je na snagu 19. V. 1918. Podijeljen je u 5 knjiga: Općenite odredbe, Osobe, Stvari, Postupak te Krivice i kazne, a obuhvaća 2414 kanona. Benedikt XV. ustanovio je 1917. posebno povjerenstvo za vjerovno tumačenje zakonika, koje je izdavalo razjašnjenja i rješenja za pojedine pravne postupke i pitanja, a različiti su ih autori (Bruno, Sartori i dr.) skupljali u zbirke i objavljivali. Pojedini zakoni ili kanoni u zakoniku uglavnom su bili prilagođeni vremenu i usklađeni prema dostignućima pravne znanosti. Glavne značajke Codexa bile su centralizacija Katoličke crkve i učvršćivanje papinske vlasti, naglasak na uniformnosti i latinizaciji, a općenito je prevladavao juridički element nad karizmatskim u Crkvi. Nakon II. vatikanskoga koncila i novog usmjerenja Katoličke crkve u aggiornamentu i otvorenosti prema modernomu svijetu, na sličan je način više od deset godina pripravljan novi Codex iuris canonici, koji je proglašen 1983. Sukladno s konstitucijama Koncila novi Codex iuris canonici donosi novosti u liturgiji, u većim ovlastima biskupima i lokalnoj crkvi, u isticanju uloge laika (kršćanskih vjernikâ) u Crkvi i društvu i dr. Općenito, u njemu prevladava pastoralni aspekt, tj. naglasak na vjerskom poslanju Crkve, koje obuhvaća naviještanje u vlastitim oblicima riječju i sakramentima.

Citiranje:
Codex iuris canonici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12176>.