struka(e):

consolatio [konso:la:'ci·o] (lat.: utjeha, konsolacija; grč. naziv λόγος παραμυϑητıϰός), antička književna vrsta kojoj je zadaća utješiti; podrazumijeva ne samo obraćanje osobi koja je pretrpjela težak gubitak nego i načelnu raspravu protiv hirova sudbine. Najčešći je povod konsolaciji smrt, ali su neke posvećene progonstvu ili drugim krupnim životnima nevoljama. Utješni su dokazi svemoć sudbine, ljudska smrtnost, vrijeme kao lječitelj svih rana, život koji se mjeri puninom, a ne duljinom. Grčku konsolacijsku predaju najbolje predstavljaju Pseudo-Platonov dijalog Aksioh i Pseudo-Plutarhova Utjeha za Apolonija; u rimskoj književnosti ističu se tri Senekina djela (Marciji, Majci Helviji, Polibiju). Posredovanjem kršćanskih autora (Ambrozije, Jeronim, Paulin iz Nole) vrsta se proširila i u latinsko srednjovjekovlje.

Citiranje:

consolatio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/consolatio>.