Cookovi otoci [kuk~] (engleski Cook Islands [kuk ại'ləndz]), skupina od 15 otoka u Polineziji (Tihi ocean), oko 3000 km sjeveroistočno od Novoga Zelanda, raspršenih na približno 2 200 000 km² morske površine; 240,1 km² s 17 794 st. (2011), pretežno Polinezijaca. Sastoji se od dviju skupina otoka: sjevernu čini šest uglavnom koraljnih atola (28 km² s 1113 st., 2011; Penrhyn ili Tongareva, Manihiki, Pukapuka ili Danger, Rakahanga, Nassau, Suwarrow ili Suvarov), a južnu devet, većinom vulkanskih otoka (212,1 km² sa 16 681 st., 2011; Rarotonga, Aitutaki, Mangaia, Atiu, Mauke, Mitiaro, Manuae, Palmerston i Takutea). Najveći je (67,1 km²) i najviši (652 m) otok Rarotonga. Klima je tropska oceanska, pod utjecajem pasata. Službeni su jezici engleski i maorski Cookovih otoka. Na sjevernim otocima uspijeva kokosova palma i pandanus. Uzgaja se, prerađuje i izvozi tropsko voće, kopra i dr.; stočarstvo (svinja, koza); ribarstvo, marikultura (uzgoj školjki bisernica za izvoz). Glavne su privredne grane turizam i off-shore novčarski poslovi. Glavni je grad i luka Avarua (4967 st., 2011), koji se nalazi na sjevernoj obali otoka Rarotonga; zračna luka. – Otoci su naseljeni polinezijskim stanovništvom sa Samoe. Služili su Polinezijcima kao privremeno polazište za naseljavanje Novoga Zelanda. Godine 1595. do otočja je stigao španjolski pomorac Álvaro Mendaña de Neira. Neke je otoke između 1773. i 1779. istraživao James Cook, po kojem su dobili ime. Od 1888. pripadaju Velikoj Britaniji, a od 1901. Novomu Zelandu; od 1965. samoupravno su područje, pridruženo Novomu Zelandu.
