struka(e):
ilustracija
CORPUS IURIS HUNGARICI, hrvatski prijevod J. Pergošića iz 1574.

Corpus iuris Hungarici [ko'rpus ju:'ris hunga'rici:] (lat.: Zbornik ugarskoga prava), pravni zbornik hrvatsko-ugarske državne zajednice. U početku XVI. st., na zahtjev plemstva za uređenjem prava, sabrani su važeći kraljevinski zakoni (Decreta Regni), a pozitivno pravo sustavno je obrađeno u djelu Tripartitum I. Verbőczyja. Zajedničkim objavljivanjem tih dviju cjelina (od 1628) uspostavljena je jezgra Corpus iuris Hungarici, kojemu su nadalje pridruživani prav. komentari, pomagala i dodatci. Od trnavskog izdanja iz 1696. ustalio se naziv Zbornik ugarskoga prava ili opći zakon slavnoga Ugarskoga Kraljevstva i njemu pridruženih zemalja (Corpus iuris Hungarici seu decretum generale inclyti Regni Hungariae partiumque eidem annexarum), sročen po uzoru na zbornike rimskoga i kanonskoga prava. Konačnu redakciju teksta učinio je 1751. trnavski isusovac János Szegedi. Zbornik je raznorodan, kompiliran s nakanom da na jednome mjestu okupi sve ono što je potrebno i korisno pravnim praktičarima. Na prvome mjestu sadržava Trodijelni sastavak običajnoga prava slavnoga Kraljevstva Ugarske i njemu pridruženih krajeva (Opus tripartitum juris consuetudinarii inclyti Regni Hungariae partiumque eidem annexarum), prav. zbornik koji je 1514. sastavio pravnik I. Verbőczy. Tekst zbog otpora dijela plemstva nije postao zakonikom, ali je zahvaljujući preglednosti i sustavnosti prihvaćen u prav. praksi, postavši jednim od glavnih pravnih izvora ugarsko-hrvatske državne zajednice. Drugi, najopsežniji dio Corpus iuris Hungarici, tvore Odluke, zakoni i članci prejasnih i apostolskih kraljeva te slavnih staleža i redova Ugarskoga Kraljevstva i njemu pridruženih krajeva… (Decreta, constitutiones et articuli serenissimorum et apostolicorum Regum ac inclytorum statuum et ordinum Regni Hungariae, partiumque annexarum…). U njem su propisi poredani kronološki, počevši od onih iz doba kralja Stjepana I., s dopunama do 1741. Prati ga detaljno predmetno i osobno kazalo (Cynosura universi juris Ungarici), koje olakšava uporabu prethodnoga teksta. Slijedi Postupak u kaznenom suđenju ili kazneni postupak (Forma processus iudicii criminalis seu praxis criminalis), zakonik koji je kralj Ferdinand III. 1656. dao sastaviti za njem. nasljedne zemlje, a koji se primjenjivao i u ugarsko-hrvatskoj državnoj zajednici ako nije bio u suprotnosti s posebnim povlasticama. Za hrvatsku su pravnu povijest značajna dva djela I. Kitonića Kostajničkoga, uvrštena u Corpus iuris Hungarici: Metodičko vođenje sudskoga postupka po običajnome pravu slavnoga Ugarskoga Kraljevstva (Directio methodica processus judiciarii juris consuetudinarii inclyti Regni Hungariae), u kojem autor donosi naputke za pravilno vođenje građ. postupka, te Stotinu protuslovlja i nejasnoća izdvojenih iz Tripartita i razriješenih (Centuria certarum contrarietatum et dubietatum ex Decreto Tripartito desumptarum et resolutarum), kojemu je svrha pomoći pravnicima da se snađu u proturječnostima Tripartita. U nastavku Corpus iuris Hungarici obuhvaćeni su Članci tavernikalnoga prava (Articuli juris thavernicalis), potvrđene norme različitih grana prava, koje su se razvile praksom tavernikalnoga suda (→ tavernikalno pravo). Niz izvoda i pomagala kojima se zaokružuje Corpus iuris Hungarici dotiče različita praktična pitanja: Obdržavanje postupka pred Kraljevskim vojnim sudom u predmetima časti, prihvaćeno običajem (Observatio processus causarum Militaris Curiae Regiae, in facto honoris, usu receptae), Različiti obrasci prisege (Jurisjurandi formulae variae), Pravna načela (Regulae iuris) izvedena iz rim. prava, Tripartita i kanonskoga prava, Popis ugarskih kraljeva (Catalogus regum Hungariae), kojemu je dodan i popis najviših državnih i crkvenih dužnosnika te Vojni red (Regulamentum militare) Marije Terezije. Corpus iuris Hungarici primjenjivan je u pravnoj praksi sudova na području Hrvatske i Slavonije sve do polovice XIX. stoljeća.

Citiranje:

Corpus iuris Hungarici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/corpus-iuris-hungarici>.