Crnković, Ivan, hrvatski arhitekt (Zagreb, 14. X. 1941 – Zagreb, 16. IV. 2017). Diplomirao 1966. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je bio zaposlen od 1967. do 2012 (predavač od 1986, izvanredni profesor od 1993, redoviti profesor od 1998; dekan 2003–05). U zvanje professora emeritusa izabran je 2013. Od njegovih realiziranih projekata ističu se dječji vrtić u Samoboru (1975., nagrada Zagrebačkoga salona 1976), osobite organizacije prostora, stambena zgrada u Ilici 219 u Zagrebu (s Krešimirom Kasanićem, 1988) te više obiteljskih kuća slobodnih oblika (Kapušin u Samoboru, 1974; Karakaš u Zagrebu, 1981; Dropuljić u Prološcu kraj Imotskoga, 1981). Zapaženi su mu natječajni projekti (Robna kuća na obali u Rijeci, s Edvinom Šmitom, 1970; Urbanističko rješenje središta južnoga Zagreba, sa Šmitom, 1971., nagrada Zagrebačkoga salona 1972; Fakultet građevinskih znanosti u Zagrebu, s Draženom Juračićem, 1979; hotel u Draškovićevoj ulici u Zagrebu, s Kasanićem, 1985) te posebno studijski rad na projektiranju obiteljskih kuća (nagrada »Viktor Kovačić« 1984). Njegovo progresivno promišljanje arhitekture naročito dolazi do izražaja u konceptualnim radovima poput Novoga hrvatskog dvorca ili Kuće sa šest jednakih prostorija (s Emilom Šverkom, 1983., I. nagrada na japanskom natječaju Shinkenchiku), u kojem je površinski i prostorno izjednačio sadržaje prostorija, čime je doveo u pitanje funkcionalistička načela. Bavio se i oblikovanjem interijera (Galerija »Karas«, 1986). Izlagao na venecijanskome Bijenalu (1991). Dobitnik je nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« 2011. i »Vladimir Nazor« 2014.
