Čašule [ča'~], Kole, makedonski književnik i diplomat (Prilep, 2. III. 1921 – Skoplje, 22. IX. 2009). Pokretač i urednik više novina i časopisa, ravnatelj Radio Skoplja i Makedonskoga narodnoga kazališta, veleposlanik SFRJ u Boliviji, Peruu i Brazilu. Imao važnu ulogu u razvoju moderne makedonske dramske književnosti i romana; pisao i kritike, putopise, novele te historiografsku esejistiku. Dramski opus odlikuje se stilskom i žanrovskom raznolikošću. Modernizirao je makedonski psihološki realizam te uveo u nacionalnu književnost egzistencijalističku dramu i dramu apsurda; imao je ulogu i u oblikovanju dramskoga postmodernizma. U središtu autorova zanimanja iznimni su pojedinci u prijelomnim egzistencijalnim i povijesnim okolnostima. Poznat je kao kritičar moralne nedosljednosti pojedinca i vlasti te općeprihvaćenih gledišta o biti povijesti. Važnije drame: Grana na vjetru (Vejka na vetrot, 1957), Tmine (Crnila, 1961), Vrtlog (Vitel, 1966), Partitura za jednoga Mirona (Partitura za eden Miron, 1968) i Kako vam drago: ostavka jednoga ministra unutrašnjih poslova ili dosada na samom vrhu najviše vlasti (Kako što miluvate: ostavka na eden minister za vnatrešni raboti ili dostaga na samiot vrv na najvisokata vlast, 1975); romani Stamenost (Prostum, 1970), Nevolje (Premreže, 1977), Konzulska pisma (Konzulski pisma, 1987).