struka(e): |

Ålandski otoci [o:'land~] (finski Ahvenanmaa [a'hvεnam:α:], švedski Åland), otočna skupina u Baltičkom moru, na ulazu u Botnički zaljev; obuhvaća 1583 km²; čine autonomnu finsku pokrajinu. Od Švedske ih dijeli Ålandski kanal (Ålandshav). Sastoji se od 6500 otoka i otočića, od kojih je oko 100 naseljeno; najveći je Åland (689 km²). Građeni su od granita i mjestimično pokriveni četinarskom i listopadnom šumom. Klima je umjereno hladna, s prosječnom siječanjskom temperaturom –4 °C i srpanjskom 15 °C . Na otocima živi 29 214 st. (2016), većinom Švedana (službeni je švedski jezik), koji se bave pomorstvom, poljodjelstvom (žitarice, voće), ribolovom i stočarstvom; turizam. Glavni je grad i luka Mariehamn (finski Maarianhamina). – Naseljeni su još od prapovijesnog doba. U XII. st. Šveđani su pokrstili otočno pučanstvo. Zbog strateških su se razloga oko tih otoka neprestano sukobljavale baltičke zemlje. Isprva su otoci pripadali Švedskoj (u sklopu švedske pokrajine Finske). Od 1809. u sastavu su Ruskoga Carstva. Tijekom Krimskoga rata zauzela ih je britansko-francuska flota, Pariškim mirom 1856. određeno je da postanu razvojačeno područje. Potkraj I. svjetskog rata na otoke su se iskrcali Šveđani i Nijemci, a odlukama Lige naroda 1921. dodijeljeni su Finskoj pod uvjetom da osigura njihovu neutralnost i razvojačenje te samoupravu za mjesno pučanstvo. Autonomija je uvedena 1922. Ålandski otoci dobili su poseban parlament i samoupravu na čelu s guvernerom, kojega postavlja finski predsjednik. Samouprava je potvrđena mirovnim ugovorom iz 1947. i finskim ustavom iz 1951. Od 1957. Ålandski otoci su član Nordijskoga vijeća, a od 1984. Nordijskoga ministarskog vijeća.

Citiranje:

Ålandski otoci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/alandski-otoci>.