struka(e):

supozitorij (srednjovj. lat. suppositorium, od lat. supponere: podložiti, podmetnuti) (čepić), kruti ili polučvrsti ljekoviti pripravak kojim se ljekovite tvari uvode u tjelesne šupljine: čmar (suppositoria analia), rodnicu (suppositoria vaginalia, globuli vaginales, ovula), mokraćnu cijev, rjeđe nos, uho ili u rane, fistule (bacilli medicati). Oblik mu je čunjast, kuglast, jajolik ili valjkast, sukladno obliku tjelesne šupljine u koju se unosi. Karakteristika supozitorija vezana je uz fizikalna svojstva temeljne mase, koja je na sobnoj temperaturi kruta, dok se na tjelesnoj temperaturi tali ili otapa u izlučinama sluznice i oslobađa umiješanu djelatnu tvar. Kao osnovna masa, podloga, često se koristio kakaov maslac s talištem pri 29 do 35 °C, no budući da se lagano kvari, a mijenja i vrijednost tališta pod utjecajem u njem otopljenih tvari, primjenjuju se druge mase prikladna tališta, topive u tjelesnim izlučinama: smjesa monoglicerida, diglicerida i triglicerida zasićenih masnih kiselina (npr. supozitorijska baza IV tip AB), smjesa triglicerida zasićenih biljnih masnih kiselina s monogliceridima, polietilenglikoli, polimerizacijski produkti etilenoksida i dr.

Citiranje:

supozitorij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/supozitorij>.