struka(e):

činidba, predmet obveze, u obveznom pravu svaka pozitivna ili negativna radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku. Činidba mora biti: ljudska radnja, objektivno moguća, pravno i moralno dopuštena, mora imati imovinski karakter i biti određena, odnosno odrediva. Po sadržaju činidbe razlikuje se nekoliko tipičnih oblika: (1) davanje (dare), kao činidba davanja stvari pri kojoj je dužnik dužan vjerovniku pribaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari; (2) činjenje (facere), kao činidba rada, kojoj predmet može biti funkcija rada (npr. okopavanje vinograda) ili rezultat rada (npr. izradba skulpture); (3) nečinjenje (non facere), koje označava obvezu neizvršavanja određenih radnji od strane dužnika, koje bi on inače mogao obavljati da nije u obveznom odnosu; (4) trpljenje (pati), pod kojim se razumijeva nesprječavanje tuđe radnje koju bi dužnik bio ovlašten spriječiti da se ne nalazi u obveznom odnosu.

Citiranje:

činidba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/cinidba>.