TRAŽI DALJE:
STRUKE:

čiftluk

čiftluk (tur. çiftlik), u starome osmanskom agrarnom sustavu, naziv za zemljišnu jedinicu obradive površine u rukama seljaka, koja se mogla obraditi jarmom volova (8-17,5 ha). Potom je čiftluk značio komad zemljišta u posjedu muslimanske seljačke obitelji, dovoljan za njezino izdržavanje, i vrstu posjeda na državnoj (mirijskoj) zemlji (u okviru lena) s posebnim gospodarsko-pravnim položajem, različitim od položaja svake druge vrste vlasništva na zemlji (timara, baštine, mulka i vakufa). Čiftluk je bio zasebna gospodarska i teritorijalna cjelina s vlastitim granicama, ali bez striktnog ograničenja veličine. Bitna gospodarsko-pravna razlika između seljačkoga i takva čiftluka bila je u višem stupnju vlasništva, širem pravu posjedovanja i raspolaganja te u potpunoj osobnoj neovisnosti njegova vlasnika (čiftluk-sahibije). Vlasništvo na takvu čiftluku bilo je ograničeno jedino vrhovnim vlasništvom države, a posjedovanje je bilo uvjetovano ispunjavanjem poreznih obveza kojima je čiftluk bio opterećen (resmi čift i desetina). Čiftluk-sahibija za uživanje čiftluka nije bio dužan obavljati vojnu službu niti izdržavati vojnike. Pravo raspolaganja čiftlukom bilo je ograničeno jedino poštivanjem vrhovnoga vlasništva države i plaćanjem prijenosne isprave (tapije) spahiji u slučaju prodaje. Pod tim uvjetima čiftlukom se moglo slobodno raspolagati, mogao se neograničeno nasljeđivati, prodavati, poklanjati, davati u zakup i zalagati uz obvezu da svaki novi titular čiftluka poštuje navedena ograničenja i ispunjava obveze kojima je čiftluk bio opterećen. Čiftluk se u Osmanskom Carstvu pojavljuje u najranije doba njegove povijesti i do XVIII. st. nije se mijenjao. Po pravilu osnivan je od većih napuštenih ili nenaseljenih posjeda tako što ga je država ustupala ili prodavala, pod uvjetom da u katastarske knjige bude upisan kao čiftluk i da njegov prvi titular, osim tapije, plati državi posebnu pristojbu na čiftluk (resmi čift). Plaćanje te pristojbe bio je preduvjet da posjed dobije status čiftluka. Obveze titulara čiftluka sastojale su se u plaćanju desetine spahiji, naseljivanju dotičnoga posjeda te obavljanju nekih službi u korist države. Titular čiftluka mogao je pod dogovorenim uvjetima dati zemlju na obradbu drugim osobama. Oni koji nisu imali svoje zemlje (nisu bili raja nekog spahije) postajali su kmetovima (čifčijama) čiftluk-sahibijâ. Kako bi to spriječila, država je u XVI. st. ukinula čiftluke na kojima su zavođeni kmetski odnosi i pretvorila ih u podčinjene baštine, a kmetove u zavisne seljake (raju). Prodiranjem kmetskih odnosa u osmanskoj feudalnoj strukturi pojavljuje se treći korisnik seljačke baštine, čiftluk-sahibija, koji u odnosu prema spahiji stupa na mjesto seljaka i teoretski preuzima njegove obveze prema spahiji, a seljak dolazi u položaj kmeta, koji je morao raditi i za spahiju i za čiftluk-sahibiju; spahiji je plaćao sve poreze kojima je bila opterećena baština, a ugovoreni iznos čiftluk-sahibiji.

Citiranje:
čiftluk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13434>.