STRUKE:

Dajaci

Dajaci (po imenu jednoga plemena iz zap. Bornea, Orang dajak: ljudi iz unutrašnjosti), skupina plemena u Indoneziji, otok Borneo (Kalimantan). Ima ih oko 2 milijuna. Jezik im pripada malajsko-polinezijskoj (ili indonezijskoj) jezičnoj grupi austronezijske (velike) porodice. Osim što govore mnogobrojnim različitim narječjima, razlikuju se i kulturno i fizički, vjerojatno i po podrijetlu (prije doseljenja na Borneo). U XVIII. st. doseljenici (Malajci, Kinezi i dr.) potisnuli su ih u unutrašnjost otoka. Uz obalu je ostala tek mala skupina tzv. primorskih Dajaka u Sarawaku. Pripadaju staromalajskomu sloju biljogojaca, dakle, ne poznaju oraće sprave, nego zemlju pripremaju krčenjem i paljenjem prašume, a iskorištavaju je dok se ne iscrpi. Zbog toga se stalno sele. Između ostaloga uzgajaju rižu, bave se lovom (najpoznatije oružje: puhaljka – koplje), ribolovom, svinjogojstvom i peradarstvom. Imaju razvijeno zanatstvo, osobito tkanje (lijepe tkanine urešene tehnikom ikat) i pletarstvo (pletu od bambusa i rotanga), umjetnost, rezbarstvo (skulpture od drva s razvijenom ornamentikom), pjesništvo, glazbu. U daljnjoj prošlosti obrađivali su kovine. Društv. organizaciju karakteriziraju monogamne obitelji te rodovi koji žive na određenom teritoriju. Patrijarhalni su, s tragovima matrijarhata (npr. matrilokalnost). Nastambe su im zapravo velike kuće (sošnice) duge i do 150 m, u kojima živi i do 500 ljudi, kadšto i cijelo selo. Kuće su uzdužno podijeljene na dvije polovice. U jednoj su stanovi za pojedine obitelji, a u drugoj otvoreni trijem na kojem se odvija zajednički društv. život. Premda su u literaturi opisivani kao ljubazni i gostoljubivi, istodobno su poznati kao strastveni lovci na ljudske glave. Posjedovanje barem jedne neprijateljske glave jača društv. ugled, a ujedno je i uvjet za brak. U vjerovanjima prevladavaju animizam, manizam (svoje mrtve pokapaju dvaput), demonizam, proricanje (npr. po životinjskoj utrobi) te astralna vjerovanja.

Dajaci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 7.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13696>.