Danielli Tommasoni [danije'li tomazo:'ni], Antun (Antonio), hrvatski skupljač starina i pjesnik (Zadar, prva polovica XVIII. st. – Zadar, nakon 1771). Studirao u Italiji, gdje je stekao doktorat iz medicine i filozofije. Nakon povratka u Zadar djelovao kao gradski fizik, poglavito se baveći internom medicinom. Jedan je od utemeljitelja (1752) zadarske Akademije oživjelih (dei Ravvivati) i njezin tajnik pod imenom Neplodni (l’Infecondo) te član rimske Akademije arkadije (Arcadi) s imenom Faustinido Tisbeo. Poznat je kao skupljač i posjednik do tada najveće privatne zbirke različitih predmeta duhovne i materijalne kulture u Dalmaciji (ukupno 324 predmeta). Predmete je uglavnom prikupljao iz zadarskog priobalja i kopnene okolice, ali ponajviše iz Nina, gdje je vodio arheološka istraživanja. Latinske natpise iz njegove zbirke objavio je T. Mommsen u djelu Zbornik latinskih natpisa (Corpus Inscriptionum Latinarum). Dio predmeta otkupio je poslije od vlasnika Arheološki muzej u Beču za potrebe Arheološkog muzeja u Zadru (1901).
